Sibirski olimpijski dani (VM Milan Draško)

Piše: VELEMAJSTOR MILAN DRAŠKO

Zanos genija

(7.nastavak)
“Kraj gora tu sto leze krugom
Hajdemo tamo, gde pun drazi
Vijuga potok bujnim lugom
I kroz sumarak reku trazi”-“Evgenije Onjegin” [Aleksandar Puskin]

Azurno plavo nebo, koje nas je iznenadilo i odusevilo na dolasku u Hanti Mansijsk, rijetko je bilo iznad nas. Jesen je prosula bezbroj boja i nijansi, temperatura se ustalila izmedju 3 i 5stepeni. Zaboravili smo na vuka, suma nas neodoljivo privlaci, drustvo nam prave male vjeverice.

Aktuelni olimpijski sampioni reprezentativci Jermenije, porazom u 7.kolu protiv Azerbejdzana, poceli su gubiti korak, sto je susretu reprezentacija Rusije i vodece Ukrajine u 8. kolu dalo posebnu draz, ucinivsi ga centralnim dogadjajem olimpijade. Posmatram izbliza duel Kramnik-Ivanchuk, na celnoj tabli, crni bira Grinfeldovu odbranu, varijantu popularnu u mecevima Karpov-Kasparov osamdesetih godina. Karpov je dobio 19.partiju meca 1986.dok su 15.i 21.partija meca u Sevilji 1987.zavrsene remijem. Ivancuk zrtvuje piona u 17.potezu, Kramnik  pokusava da realizuje materijalnu prednost, Ivancuk koji igra u vrhunskoj formi u Hanti-Mansijsku, uplovljava u luku remija u 35.potezu. Kramnik odmahuje glavom, gest blagog nezadovoljstva, zanesenjak iz Lavova ostrim, odsjecnim pokretima potpisuje formular, jedva vidljivi znaci olaksanja  na ozbiljnom licu.

Sjecam se Ivancuka jos iz Bagija [Filipini], kad sam sekundirao Ivanu Sokolovu na omladinskom prvenstvu svijeta, 1987.godine. Ivancuk se borio za titulu, ali nije uspio da odoli osamnaestogodisnjem Visvanatanu Anandu, do tada jos nedovoljno afirmisanom. Snazan utisak ostavila je lakoca i brzina Anandove igre u jednom ogranku Spanske partije, neumoljiva realizacija u odlucujucem, medjusobnom duelu. Bilo je ljeto, period monsunskih kisa, nekoliko buducih sahovskih idola na pocetku uzleta. Ivancuk postaje vicesampion, iza Ananda, ali vec nekoliko mjeseci kasnije blistavo pobjedjuje na velikom open turniru u Njujorku, savladavsi poznate velemajstore: Smejkala, Guljka, Ivanovica i Tukmakova.

Igrali smo u hotelu “Penta”, u srcu Menhetna, preko puta cuvene dvorane “Medison Square Garden”. Imao sam problema sa adaptacijom zbog vremenske razlike i zadovoljstvo da upoznam specificnu vrevu i pulsiranje nemirnog, kosmopolitskog grada. Setnje do Central parka, pogled sa 102. sprata nebodera “Empire State Building”, najvece zgrade svijeta izmedju 1931.i 1973. godine.odlasci u brazilski restoran, gdje za 5 dolara jedete bez ogranicenja. Velemajstor Bojan Kurajica ispricao je nedavno zanimljivu epizodu sa olimpijade na Bledu 2002. godine vezanu za Ivancuka. Nekoliko velemajstora analiziralo je tek zavrsenu partiju VM Emira Dizdarevica, prisao je Ivancuk i dugo posmatrao poziciju. Naglo je otisao, nakon desetak minuta vratio se i demonstrirao veoma preciznu analizu pozicije! Bojan je pricao i o svojim utiscima o Bobiju Fiseru, svojim sjecanjima  na Turnir mira Zagreb-Rovinj, 1970.g. Fisera pamti kao vrlo prijatnog, uljudnog sagovornika, sa kojim se cesto sretao na jednoj kratkoj stazi na ostrvu Sveta Katarina, dok je trajala rovinjska etapa turnira. Bojan ga je pitao da li mu je dosadilo stalno kretanje istim putem, o cemu razmislja? Fiser je odgovorio da je potpuno koncentrisan na razmisljanje o sahu, varijantama, turniru, zanesen i posvecen. Razne epohe, ali isti zanos dva velikana, magija drevne igre, koja nadahnjuje dok traje zivot!
Remi i na 2.tabli izmedju Ponomarjova i Svidlera, Karjakin pobjedjuje doskorasnjeg kolegu iz ukrajinske reprezentacije Eljanova, ali Zahar Efimenko pobjedjuje u lijepo vodjenoj zavrsnici Vladimira Malahova, derbi bez pobjednika na zadovoljstvo Ukrajinaca. Nas mec sa reprezentacijom Hrvatske u pocetku je budio optimizam; Kalezic je stakao prednost protiv VM Palca, Djukic je kao crni izgradio dobru poziciju protiv VM Stevica, kod Kosica i Dragise ravnoteza jos nije bila narusena. Sjedim na plasticnoj stolici na kraju sale, nekoliko metara udaljen od stola gdje igraju Rusija-Ukrajina, prilazi mi Lav Psahis, nekad dvostruki prvak Sovjetskog Saveza, vec  godinama selektor reprezentacije Indije. Igrali smo mnogo zajednickih turnira, prvi put “Bosnin”velemajstorski turnir u proljece 1981.

Prostorije “Unioninvesta”, blizu Vrbanja mosta, postajem nacionalni majstor, Psahis ubjedljivo pobjedjuje, a 5 godina kasnije  trijumfuje na “Bosninom” turniru 12.kategorije, na kom je glavna atrakcija bio bivsi svjetski prvak Boris Spaski. Spaski,tad vec mnogo opusteniji nego sezdesetih kad se uspinjao prema sahovskom Olimpu, cesto je dolazio na rucak u hotelu “Holiday Inn” u teniskoj opremi, sto je bio precutni znak da je taj dan miroljubivo raspolozen. Psahis mi daje savjete o francuskoj odbrani, prosle su decenije otkako smo poklonici ovog otvaranja. Govori da je u blokadnoj varijanti francuske izgubio samo jednu partiju u karijeri, u Tarasevoj dvije, ali su ga u Nimcovicevoj varijanti 5-6 puta matirali! Predlaze mi da protiv jacih igraca  igram 3…de4, boreci se za postepeno izjednacenje. Mrsti se i ne odobrava kad mu govorim da sam poceo igrati na 7.Dg4 7…Kf8.

Vrativsi se stolu gdje igramo protiv Hrvatske, zaticem preokret, Djukic remizira, Kaleziceva pobjeda je nadohvat ruke, ali Kosic suvise optimisticki zrtvuje figuru, pokazuje se da Dragisa ipak ne postize potpunu jednakost. Palac u neprestanom cajtnotu veoma uporno brani poziciju, na kraju uplovljava u luku spasa. Porazi Kosica i Blagojevica, neugodan poraz 3:1 i nada da ce se pojaviti nadahnuce u samom finisu. Nasa reprezentativka zenski velemajstor Jovana Vojinovic briljira osvojivsi 7 poena iz 8 partija. Izbori za predsjednika FIDE, ECU, domacina sahovske olimpijade 2014. izazivaju veliku paznju. U nas hotelski kompleks “Na sedam brezuljaka”stizu bivsi svjetski prvaci Anatolij Karpov i Gari Kasparov, nekad veliki rivali, sad udruzeni u naporu da Kirsana Iljumzinova koji je vec petnaest godina na celu FIDE zamijeni Karpov.

U okviru predizborne kampanje, Kasparov je 10.avgusta odigrao humanitarnu simultanku u Sirokom Brijegu, malom hercegovackom gradu koji dozivljava privredni i sportski preporod.

Sunce i svjetlost Mostara, ljeto na vrhuncu, smokve sto zriju i Stari most iznad zelene rijeke, neodoljivo me privlace.Ne mogu odoliti ni posjeti Sirokom, gostovanju Kasparova kad sam vec tako blizu. Ulazim u hotel “Park”, srdacno me pozdravlja velemajstor Zlatko Klaric, dugogodisnji Garijev prijatelj. Konferencija za stampu pocinje u 16 sati, IM Zeljko Bogut, zvanicni prvak Bosne i Hercegovine, predsjednik lokalnog kluba otvara konferenciju i daje pola sata za postavljanje pitanja. Kasparov kaze da je dovoljno i dvadeset minuta, medjutim zbog cestih intervjua koje je davao u stampi tih dana, stavovi Garija bili su vec poznati, postavljena su samo tri pitanja. U ulozi prevodioca sa ruskog je dvadesetpetogodisnja Aleksandra Dimitrijevic, nekad velika nada jugoslavenskog saha, koja vec sest godina zivi u ovom dijelu Hercegovine.

U julu 2003.imala je rejting 2383, dugo pauzirala, na olimpijadi u Hanti Mansijsku igrajuci za reprezentaciju BiH, briljirala [7 iz 9]. Simultanku protiv pionira Kasparov pobjedjuje 20:0, jos uvijek zraci velikom energijom, odusevljeno povlaci poteze.

Klaric me upoznaje sa Dasom, mladom Garijevom suprugom, koja veoma podsjeca na slavnu Njemacku klizacicu Katarinu Vit, iz njenih takmicarskih dana. Nailazi Gari, Klaric me predstavlja, pocinje zanimljiv,kratak razgovor. ”Sjecate li se Kan Sur Mera i kadetskog prvenstva svijeta 1977?” “Mi tad nismo igrali medjusobno”, govori Gari.         Septembar te daleke godine, gradic pored Nice, svakodnevne utakmice malog fudbala ispred hotela. Mada je u biografiji Kasparova cesto isticano da je odlican fudbaler, tad nije igrao, za razliku od dvanaestogodisnjeg Najdzela Sorta (koji je vec tada bio poznati vunderkind). Na prvenstvu je pobijedio Islandjanin Dzon Arnason, Kasparov osvojio bronzu, a ja zavrsio na diobi 9-12.mjesta, u drustvu Sorta, pored ostalih. Gari je savladao Arnasona, bila je fascinantna njegova analiza nakon partije.Ubrzo nakon povratka iz Francuske, nasa stampa je objavila da je Gari Kasparov postao najmladji majstor u Sovjetskom Savezu. Meteorski uspon bio je na pomolu. ”Kako ce glasati drzave bivse Jugoslavije?” Garijev odgovor odusevljava mnostvo ljudi oko nas: ”U ex Jugoslaviji mora biti fiserovski skor:6:0!” Vecera, razgovori i odlicna Blatina koju domacini izvoze u 5 evropskih zemalja.
8.nastavak: Dvadeset godina kasnije

Dvadeset godina kasnije

(8. nastavak)
“Mesecev se hladni zlati sjaj,
Oleandar mirise i seboj,
Cutljive daljine ti se ne boj,
Pred tobom je plav i mio kraj.”-Sergej Jesenjin

U restoranu “Palas” gdje se hranimo, cesto razgovaram sa velemajstorom Adrijanom Mihaljcisinom, koji trenira i vodi zensku reprezentaciju Turske. Igrali smo godinama za slavni zemunski “Agrouniverzal,” prisjecamo se druzenja sa  dugogodisnjim,omiljenim direktorom kluba gospodinom Jovicom Milosevicem. Skup u “Ugrinovackoj” 118, lezerno druzenje, fina ironija Radomira Micunovica i odlazak u riblji restoran “Venecija”, na dunavskom keju. Razgovor obojen sjetom i sjecanje na ljeto 1992. godine. Adrijan je boravio sa porodicom u Herceg Novom, na odmoru i pripremama za ligu Savezne Republike Jugoslavije, koja je te godine odigrana u hotelu “Grand” na Cetinju. Nezaboravni gest velemajstora Draska Velimirovica, koji  je omogucio da boravim sa porodicom u njegovoj kuci u Herceg Novom, obogatio je nase zivote za upoznavanje grada izuzetne ljepote i relativizovao traume izazvane ratom u BiH. Preko puta Draskove, nalazi se kuca nobelovca Ive Andrica, a ispod je restoran “Internacional,” koji je bio popriste uzbudljivih cuger meceva izmedju Adrijana i mene. Nakon sedam dana i bezbroj partija rezultat je bio nerijesen! Dogadjaj koga cemo se zauvijek sjecati je odlazak na prvu partiju revans meca Fiser-Spaski, u hotelu “Maestral” [Przno] u blizini ostrva Sveti Stefan. Akteri istorijskog meca u Rejkjaviku,1972. godine, ponovo na sceni. Mnogo nepoznanica vezanih za legendarnog Bobija Fisera, zivot izmedju dva meca obavijen velom tajne. Moze li se zaustaviti vrijeme, igrati sampionski i nakon 20 godina pauze? Citam zanimljivu knjigu Vladimira Paka “Paradoksi sahovskog genija,” koja baca novo svjetlo na dugi period Fiserove samoizolacije. Nakon meca u Rejkjavijku Fiser je za nastup u americkoj reprezentaciji na olimpijadi u Skoplju, u jesen 1972. trazio od federacije honorar od 150.000 dolara,ali mu nije udovoljeno. U novembru iste godine posjetio je San Antonio gdje je igran jak medjunarodni turnir. Jedan od pobjednika turnira mladi Anatolij Karpov pisao je kasnije: “Pocetak poslednjeg kola bio je odlozen, prisao sam Keresu pitajuci ga o cemu se radi? Rekao je da cekaju Fisera, bilo mi je nejasno zasto bi zbog Fisera odlagali pocetak kola kad on nije ucesnik turnira? Zatim se pojavio Fiser i rukovao sa svim ucesnicima, na mene je ostavio prijatan utisak.” Fiser je prvi intervju kao svjetski prvak dao radio Beogradu 1973.g. U razgovoru sa proslavljenim velemajstorom Svetozarem Gligoricem pohvalio je igru Petrosjana, Karpova, Korcnoja i Mekinga, na medjuzonskim turnirima u Lenjingradu i Petropolisu [Brazil] i potvrdio zelju da igra mec za titulu do deset pobjeda sa svakim dostojnim protivnikom. Malo je nedostajalo da dodje do meca Fiser-Meking tokom 1975.g. uz nagradni fond od milion dolara. Iznenadno pojavljivanje paparaca tokom pregovora u Karakasu [Venecuela] razbjesnilo je Bobija. Javnosti je poznato kako je doslo do smjene na sahovskom tronu 1975.g, svjetski sampion bez borbe postaje Anatolij Karpov. Susreti Fisera i Karpova u Japanu i Spaniji 1976. i SAD-u sledece godine nisu prevazisli razlike, Fiserovi uslovi ostali su neprihvatljivi za Karpova. Bivsi treneri Fisera velemajstori Robert Bern i Lari Evans otvoreno su priznali: “Kada se Fiser priblizavao sahovskom Olimpu, u njegovu dusu uselio se, ranije njemu nesvojstven strah od poraza.”Tokom 1977. godine odigrao je dvadeset trening partija sa svojim bivsim uciteljem Dzekom Kolinsom, 16 dobio,1 izgubio uz 3 remija. Dolazi u Beograd da posjeti dugogodisnjeg prijatelja VM Gligorica [1979.], nakon cega prestaju kontakti na duze vrijeme, bez posebnog razloga. Pojavljuje se na otvorenom turniru u Lon-Pajnu, posmatra partije, razgovara sa Larsenom i Gelerom, ali se tokom osamdesetih povlaci u jos dublju izolaciju, iz koje izlazi privremeno, zbog neobicnog hapsenja u maju 1981.g. Na ulici ga je zaustavila policijska patrola, nije imao dokumenta i nije htio da kaze mjesto svog stalnog boravka. U oktobru 1991. spanska televizija saopstila je senzacionalnu novost, da se Fiser vraca sahu. Organizator superturnira u Linaresu Luis Rentero posjetio je tajno Los Andjelos i potpisao sa Fiserom ugovor o mecu od 10 partija sa jednim od velemajstora po sopstvenom izboru. Nezavisno od ishoda, Fiseru se garantuje honorar od dva milona dolara, ali do povratka ipak nije doslo. U januaru 1992. Boris Spaski daje  intervju “Novoj Makedoniji” u kome saopstava: “Cesto srecem Fisera. Nedavno sam bio kod njega i pitao ga, slaze li se da igra sa mnom mec poslije takve pauze? Fiser je odgovorio: “Bez obzira sto svi vi stalno igrate, ja sam jos najbolji!” Fiser me kasnije pozvao telefonom i predlozio da igramo mec, objasnivsi kad i gdje, pod kakvim uslovima. Odmah smo se slozili da igramo u Jugoslaviji.” Kontroverzni srpski biznismen, bankar i direktor kompanije “Jugoskandik” Jezdimir Vasiljevic, ponudio je nagradni fond od 5 miliona dolara, Fiseru pripada 3.500.000 $, Spaskom 1500000$.

Prvi je septembar 1992., sjedimo u restoranu pored hotela “Maestral”, u carstvu mediteranskog zelenila, gledamo prema morskoj pucini. U restoranu pored naseg poznati novinari Milomir Maric i Duska Jovanic, svi smo u napetom iscekivanju da dugo ocekivani mec pocne. Vjerujem da mnogi misle da ce se stvari iskomplikovati u poslednjem trenutku, da ce Fiser odustati. Stroga kontrola na ulazu u hotel, zajedno sa Mihaljcisinom ulazim u jednu prostoriju,iznad turnirske sale, na monitoru vidimo Fisera i Spaskog kako sjede za stolom. U prostoriji gdje se nalazimo mnogo je ljudi, nakon sto je Fiser odigrao e2-e4. svi smo strcali u salu postajuci svjedoci istorije! Mihaljsisin je prijatelj sekundanata Spaskog, Aleksandra Nikitina i Jurija Balasova, sjedamo pored njih. Spanska partija,u 13.potezu Fiser bira drugaciji put u odnosu na njihovu 20.partiju iz Rejkjavika 72. U 29. potezu izgledna zrtva skakaca Spaskog, nakon koje su njegovi sekundanti  bili zadovoljni. Kad je Fiser odigrao svoj 36.potez Nikitin je priznao: “Da,on igra svojom ranijom snagom!” [Iz knjige Vladimira Paka]. Sjecam se da smo u nekoliko navrata, za vrijeme partije, pokusavali odgonetnuti Fiserove ideje i namjere, ali bezuspjesno. Nakon partije smo jos dugo stajali u sali, u nevjerici da je moguce igrati ovako blistavo nakon takve pauze. Carolija je kratko trajala, bio je to bljesak genija, ali igra u nastavku meca nije odusevila sahovsku javnost.
Odigrano je 30 partija, Fiser pobijedio 10:5, uz 15 remija, drugi dio meca igran je u Beogradu. Fiser je sjajno odigrao i jedanaestu partiju, ali ostao je utisak da je duga pauza itekako ostavila trag. Spaski je nakon meca izjavio da Fiser jednostavno nema vise raniju energiju, niti je ozbiljnije proucavao sah tokom duge pauze.

Uoci meca 9.kola protiv Mongolije, srdacno razgovaramo sa reprezentativcima Srbije, A. Kovacevicem i I. Ivanisevicem, kasnije se pridruzuje N. Sedlak, koji ce uspjeti da remizira crnim figurama sa prvim igracem svjetske rejting liste Magnusom Karlsenom. Srbija minimalno pobjedjuje Norvesku, pobjedom Ivanisevica na 4.tabli. Protiv Batulge [2421], Nimcoviceva varijanta francuske odbrane, bijeli povlaci 7.Dg4, mozda pod uticajem jucerasnjeg razgovora sa Psahisom vracam se potezu 7..0-0. Pozicija izgleda krajnje pasivno za crnog, ali se od bijelog trazi odlicno razumijevanje pozicione igre.Batulga bira pogresan plan od 22. poteza, preuzimam inicijativu, tradicionalni cajtnot i nakon prve seanse dobijena pozicija. Zatim nastaje pad u mojoj igri koji nije lako objasniti, u jednom trenutku bijeli je mogao dobiti,kasnije previdja Df4, dramatican cajtnot i znacajna pobjeda. Cijeli tok partija pomno prate Jusuf i Srdja, selektor Popadic je veoma pazljiv, donosi nam kafe, cokolade, vodu. Dragan Kosic je takodje tu, zraci pozitivnom energijom, sto znacajno pomaze. Djukic remizira nakon zanimljive i dinamicne igre njegovog protivnika, Blazo lako drzi nesto slabiju poziciju, Dragisa efektno krunise odlicnu pozicionu igru, matirajuci protivnika.

Ukrajina minimalno pobjedjuje Azerbejdzan, a Ivancuk dozivljava jedini poraz na olimpijadi protiv Mamedjarova. Rusija minimalno trijumfuje protiv Jermenije pobjedom Svidlera crnim figurama protiv Sargisiana, na trecoj tabli.
9. nastavak: Bascarsija i Marakana

Sibirski olimpijski dani

(9.nastavak)

Bascarsija i Marakana


“Jesen.Cudesni dvori
otkriti za vidik svima.
I proseci u gori
Okrenuti jezerima      Boris Pasternak- “Zlatna jesen”

Olimpijada ulazi u odlucujucu fazu, tanka je nit koja odvaja uspjeh od neuspjeha. Turisticki, lezeran obilazak grada, posmatranje znamenitosti vise nikome ne pada na pamet. Zelio sam da vidim skulpturu “Golden tambourine”, koja prikazuje djevojku sa narodnim muzickim instrumentom, spomenike Aleksandru Puskinu i Nataliji Goncarovoj, Platonu i Sokratu, izlivene u bronzi, ali nisam stigao. Muzej “Covjeka i prirode, ”veliku atrakciju Hanti Mansijska vidicemo zahvaljujuci fotografijama koje je poslala nasa reprezentativka Marija Stojanovic.

Srdja Dragasevic i Dragan Popadic, obradovali su supruge krznom od sibirske lisice, Jusuf Kalamperovic unucad sa 4 para skija za biatlon. Cesto sam  tokom olimpijade razgovarao sa J. Kalamperovicem,  o njegovoj sahovskoj karijeri,  o sarajevskom i beogradskom periodu iz vremena prve mladosti. Sest godina je boravio u Sarajevu, zavrsio medresu, igrao za sahovski klub “August Cesarec. ” Gospodin Franjo Mestrovic [otac poznatog IM Zvonke Mestrovica], znameniti sahovski entuzijasta iz Sarajevskog sahovskog kluba pokusavao je da ga dovede u svoj klub, takodje i predsjednik “Zelje” g. Nakib Cajo, ali ostaje vjeran “Cesarecu”. Za vrijeme cetvorogodisnjeg boravka u Beogradu, zavrsava pravni fakultet, istovremeno igra omladinsku tablu za SK Crvena Zvezda, u generaciji IM Srdjana Cvetkovica i Momcila Despotovica. ”Zvezda” je 1963. godine angarzovala velemajstora Petra Trifunovica,  koji prenosi svoje znanje i iskustvo omladincima. ”Pokazivao mi je Karo-Kan,  Nimcoindijku i pikado,  koji je Trifunovic obozavao”. Povremeno se prikljucuje jedan trinaestogodisnji mladic, sto izaziva podozrenje u upravi kluba i misljenje da je rad sa klincem bacanje para. Ne bi bilo vrijedno spomena da se djecak nije zvao Ljubomir Ljubojevic! Kasnije ce Ljubu i Jusufa vezati dugogodisnje prijateljstvo. ”Nedavno sam bio na jednoj konferenciji u hotelu “Evropa, ”opet prosao Bascarsijom, ” prica mi Jusuf. Razgovor postaje zivahniji, studirao sam u Sarajevu, igrao  za “Bosnu” deset godina, sve o cemu govori duboko je urezano u moje “sentimentalno vaspitanje. ”Koliko  smo puta, svako u svojoj mladosti,  presli onaj put od slasticarne “Egipat”[ul. Ferhadija 29. ], gdje se jede najbolji sladoled u Sarajevu do sebilja, na vrhu carsije. ”Egipat” je otvoren daleke 1949. godine i dio je tradicije porodice Ristovski. Nedaleko je cuvena Gazi Husref-Begova dzamija[ili Begova dzamija] sagradjena 1530. godine. Merak je napiti se “najhladnije vode u Evropi”, sa cesme ispred dzamije. Bezbroj zanatskih radnji i restorana, miris i ukus Orijenta. Ulica “Saraci”, sa lijeve strane restoran “Morica han” sagradjen 1551. godine, malo naprijed slasticarna “Carigrad”, gdje sam kao student dolazio na baklavu, a zatim krenuvsi dvadesetak metara lijevo, prema tramvajskim sinama stize se do jedinog Sarajevskog sebilja.  Sebilj je fontana posebnog oblika na trgovima, na kojoj je sebiljdzija tasom zahvatao vodu iz korita i bespladno napajao zedne. Sebilj na Bascarsiji izgradjen je 1891. g. po nacrtu ceskog arhitekte Aleksandra Viteka. Na njegovom hladnom kamenu sjede strani turisti, sa fotoaparatima preko vrata i svijetlim sesirama  na glavi, okruzeni mnostvom golubova. Specifican je ukus sarajevskih cevapa u lepinji, najbolji su u “Zelji” i kod Hodzica”. ”Prvu posleratnu privatnu cevabzdinicu, otvorio je, nekim samo njemu znanim kanalima i vezama, cuveni fudbaler tog vremena, Asim Ferhatovic, zvani Slino, u ulici iza Vijecnice. Za Sarajevo, koje je godinama ceznulo za cevapcicima posebnog ukusa, od ovcijeg mesa i somunima, to je bilo gotovo ravno cudu. Slino se brzo obogatio jer je citava carsija pohrlila da jede kod njega. Buduci da je usto, bio dobar covjek po dusi i vjernik, zeleci da se zahvali Alahu sto mu je omogucio da otvori privatnu radnju, svakog jutra, pre no sto bi pustio redovne goste, hranio bi besplatno najpre dvadesetak bozijih ljudi, prosjaka i bascarsijske sirotinje;svako od njih, dobijao je po pet cevapcica i polovinu somuna. ”[Momo Kapor-“Cuvar adrese”] Sarajlije imaju specifican duh, neposrednost i smisao za humor, niko nije nalazio nista skaradno u nadimku Ferhatovica. Zatim bi nas razgovor naglo presao na “Zvezdu”, Jusufovog velikog prijatelja legendarno lijevo krilo,  Dragana Dzajica i vrijeme kad smo obozavali “Marakanu. ”Jusuf mi kaze da je kao djecak plakao kad izgubi “Zvezda. ”Svaki put kad bi Dzajic primio loptu publika je ocekivala nesto posebno;imao je specificne finte,  brzinu, centarsut sa mnogo efea, kad lopta bjezi od golmana, a na drugoj stativi je ceka centarfor Vojin Lazarevic. Savrseno je vladao loptom i cesto postizao golove iz slobodnih udaraca. Volio sam otici na “Marakanu”, kad bih bio na proputovanju kroz Beograd. Sjecam se, nakon sahovske Balkanijade u Istanbulu 1980. godine, krenuo sam na utakmicu “”Zvezda”-“Sloboda”[Tuzla] uzivajuci u briljantnoj pobjedi[9:1]. Blistao je Vladimir Petrovic-Pizon, majstor dugih pasova a pet golova postigao Zdravko Borovnica. Fudbalska forma je varljiva, pa je Borovnica nedugo nakon sjajnog golgeterskog ucinka protiv Slobode, izmamio smijeh u gledalistu. Vodio je loptu na svojoj polovini, visoko podignute glave, gledajuci raspored  igraca. Kad se spremao da uputi pas, spotakao se i pao preko lopte!? Cesto smo iz Capljine odlazili na utakmicu, izdvajam onu protiv Ferencvarosa u pulufinalu polufinalu Kupa evropskih kupova u proljece 1975.  godine. Zvezda je prethodno eliminisala madridaski “Real”, onim cuvenim penalima na “Marakani, ”kad je desni  bek Djordjevic prvi fulao penal, ali promasuju i Del Boske i Santiljana.  Prvu utakmicu protiv Ferencvarosa u Budimpesti, ”Zvezda” je izgubila 2:1, smatralo se da je to povoljan rezultat, rekordan broj navijaca[oko 105000], ocekivao je spektakl. Putujem sa pet godina starijim i dvojicom srednjovjecnih rodjaka, na beogradsku  zeljeznicku stanicu stizemo u rano jutro. Znatizeljno posmatramo obrise velikog grada, obilazak Kalemegdana i odlazak na stadion 3 sata prije utakmice. Na istocnim tribinima podnosljiva guzva, ona poznata nervoza uoci utakmice. Petnaest minuta pred pocetak ulazi veliki broj navijaca, krece opasno talasanje, sa 12, 5 godina nisam shvatao opasnost. Ljudi su poceli masovno padati, nekim cudom sve se zaustavilo 5 metara iznad nas. Hladan tus i vodstvo Ferencvarosa, sanse“Zvezde” u prvih 45 minuta nisu realizovane. Korner na pocetku 2. poluvremena, velika guzva u kaznenom prostoru, centarhalf Mihalj Keri, sa desetak metara, udarcem glavom postize gol. Nevidjen pritisak, prodori Coleta Jankovica po desnom krilu, jedan centarsut Filipovic pretvara u gol, skor je izjednacen. Sjajna, blistava igra, gol Madjara “visi u vazduhu, ”bezazlen kontranapad, kontakt lijevog halfa Radovica i napadaca gostiju u “Zvezdinom” kaznenom prostoru, sudija procjenjuje kao jedanesterac. Najstariji rodjak Milorad ne smije ni da gleda izvodjenje, okrenuo  je ledja, ali po reakciji publike shvata da je svaka nada ugasena. Od “Marakane” do Slavije niko od nas ni rijec ne progovara, spustamo se ‘Nemanjinom”, isto vece  nocnim vozom, krecemo  u Capljinu.
J. Kalamperovic je prvokategornik, detaljno prati nase partije, predlaze poteze u analizi koju obicno vrsimo naslijepo nakon partije. ”Da li si mogao igrati 36. . d3 protiv Mongolca?”,  pita me”Zasto nisi igrao 43. Df7 protiv Palca, govori Blazi? U mec pretposlednjeg kola protiv favorizovanog Vijetnama ulazimo veoma motivisani. Na prve dvije table imaju igrace visokog rejtinga, osobito je neugodan dvostruki pobjednik velikog otvorenog turnira “Aeroflot”u Moskvi Le Quand Liem[2694]. Dragisa ne uspijeva napraviti prednost u  varijanti izmjene solidne i tesko probojne Slovenske odbrane, Blazo  uliva sigurnost, mada je kasnije priznao da je zaboravio varijantu i krenuo u improvizaciju. Moj protivnik Nguyen Ngoc Truong Son[2633], ima raznovrstan repertoar, neobicno je sto ulazi u Retijevku u kojoj imam veoma dobre rezultate. Dugo manevrisanje, sjecajuci se svoje partije sa Sergejem Movsesijanom, iz 2007. odlazem razvoj skakaca sa b8, pokazujem vece strpljenje i nakon propusta bijelog osvajam piona. Grijesim u 24. potezu, a zatim jos drasticnije,  jer ipak je trebalo povuci 27. . f6, Vijetnamac vraca materijal, uskoro je potpisan remi.  Na prvoj tabli pozicija koja cesto nastaje u Nikolinoj praksi, oko dvadesetog poteza prelazak u  zanimljivu zavrsnicu. U medjuvremenu je Blazo remizirao, protivnik je drzao vjecni sah, kod Dragise takodje remi. Sa selektorom Popadicem analiziram [naslijepo] Nikolinu zavrsnicu, cini nam se da crni g pjesak moze biti neugodan, zadovoljni smo remijem. Nikola postize sjajnu koordinaciju figura, crni nudi remi. Nakon duzeg razmisljanja i unutrasnje borbe Djukic prihvata. Shvatio je tada, sto se u analizi i potvrdilo da ima osjetnu prednost, mada je pozicija bila teska za ocijenu. Ukrajina je deklasirala Francusku[3, 5:0, 5], Rusija minimalno pobijedila Kinu, Srbija porazena od Poljske 3:1,  minimalno je izgubila i Hrvatska protiv Brazila.

P. S. Citaoci su svakako primijetili da volim reminiscencije, koje nisu najtjesnje povezane sa glavnom temom. ”Sibirski olimpijski dani”, a toliko prostora posveceno fudbalu. Napisao sam to zbog nas koji smo sa tranzistorom u ruci napeto slusali kombinovane prenose sa utakmica prvenstva Jugoslavije, nedeljom popodne, u emisiji “Vrijeme sporta i razonode”. Sjecam se kako su izgledali derbiji Zvezda-Partizan u Tasovcicima[Capljina]. Kad bi pobijedio Partizan, Partizanovci bi otisli po Muntu, stariju zenu iz sela, vatrenog navijaca, zatim formirali kolonu auta i kao da je svadba vozili kroz selo. Kad je Nenad Bjekovic sluzio JNA u Grabovini[Capljina] sredinom sedamdesetih, cuo je za Muntu, posjetio je i darivao  dresom i brojnim rekvizitima Partizana. Ako bi dobila Zvezda, moj nastavnik istorije Jovo Spahic, vatreni Zvezdas, prilazio bi u nasem restoranu,  stolu gdje sjede Partizanovci. ”Nesto mi je iskrslo, nisam slusao prenos do kraja, kako zavrsi?”. Partizanovci bi ga mrzovoljno pogledali i horski odgovorili:”Zajebavaj ti Jovo nekog drugog!?”

10. nastavak: Markes, Prever i Kanada

Sibirski olimpijski dani

(10. nastavak)

Markes, Prever i Kanada
»Ta ljubav tako istinita
Ta ljubav tako lepa
Tako srecna
Tako radosna
I tako nejaka
Sto drhti od straha ko dete od mraka…
Mnogo kasnije u nekom sumarku
U sumi pamcenja iskrsni
I nama se pridruzi
Ruku nam pruzi
I spasi nas.«

Zak Prever- “Ta ljubav”

Za vrijeme naseg meca sa Vijetnamom, pocela je snjezna mecava, nastavila svoju muziku tokom noci, sutradan je sve odisalo svjezinom, temperatura pala na -5. ”Priroda cela vedro sreta, kroz sanjiv osmeh jutro leta, sve plavljim sjajem nebo blista; u paperju zelenog lista” [Aleksandar Puskin[“Evegenije Onjegin”]. Puskinovi stihovi, docaravaju sunce i plavo nebo na dolasku, prije samo desetak dana. Snijeg koji pada 1.oktobra, obogacuje nase uspomene, kontrasti Sibira, cudesni i nepredvidivi. Citam poslednju knjigu slavnog kolumbijskog nobelovca Gabrijela Garsije Markesa [rodjen 1928.godine]: ”Sjecanje na moje tuzne kurve” iz 2004.godine. Davno je bilo kad se u salonu Isidore Sekulic na Topciderskoj zvezdi vodio ovakav razgovor: ”Ucite spanski, Borislave! Zasto bas spanski, gospodjo? Zato sto ce na tom jeziku uskoro poceti da stize u  Evropu visoka literatura. Kazem da stize u Evropu, jer nece doci iz Spanije. Doci ce iz latinske, hispanske Amerike. Tamo su vec osetili da je Bog stavio ruku na njih i da je dosao njihov red.” [Borislav Mihajlovic-Mihiz-“Autobiografija o drugima”]. Sveznajuca, kako je Mihiz zvao slavnu knjizevnicu Isidoru Sekulic bila je, razumije se, u pravu. Listu od sest latinoamerickih pisaca, nobelovaca, zakljucuje peruanski pisac Mario Vargas Ljosa [2010.godine]. Argentinski pisci Horhe Luis Borhes, Ernesto Sabato, Hulio Kortasar, slavni cileanski pjesnik Pablo Neruda, i najcitaniji na nasim prostorima Markes [“Sto godina samoce,” “Patrijarhova jesen,”  “Ljubav u doba kolere” itd.] ovjencani su knjizevnom slavom u cijelom svijetu. Glavni junak Markesovog romana je ostarjeli novinar, samac koji odlucuje proslaviti svoj devedeseti rodjendan u javnoj kuci s mladom, petnaestogodisnjom djevicom. ”Oduvijek sam smatrao da je umiranje od ljubavi tek pjesnicka figura. Te sam veceri,vrativsi se kuci i opet bez macka i bez nje uvidio ne samo da je moguce, vec da upravo ja, star i bez ikoga svoga, naprosto umirem od ljubavi. Ali istovremeno sam spoznao da stoji i ona oprecna istina: Ni za sta na svijetu ne bih mijenjao cari svoje patnje.” [str.79]. Markes je decenijama radio i kao novinar, u knjizi “Riba je crvena”, koja predstavlja izbor njegovih novinarskih bravura, zanimljiv je zapis “Mlada starost Luisa Bunjuela.” “Sjajna biografija Luisa Bunjuela pocinje blestavim poglavljem o jednom ljudskom svojstvu koje nas najvise uslovljava i uznemiruje: o pamcenju. Dovoljno je da pocnemo da gubimo pamcenje da bi smo shvatili kako ono cini samu sustinu naseg zivota.” Na kraju zapisa optimizam, obojen finim humorom.”Doktor Grejv Bird, koga je citirala i Simon de Bovoar, proucio je zivotopis cetiri stotine ljudi koji su prekoracili medju od sto godina. Vecina je, kaze on u svojoj studiji, imala veoma odredjene planove za buducnost, interesovala se za javne poslove, ispoljavala mladalacko odusevljenje, imala dobar apetit i veoma razvijen osecaj za humor. Bili su optimisti i nisu se plasili smrti, kaze se za ispitanike u istoj studiji. Sto se tice seksualnog zivota starijih, postoje dokazi da se u devedesetim godinama dozivljava druga mladost. Jedini uslov za to je da su u prethodnom zivotu na tom polju bili aktivni. Imam jednog prijatelja od osamdeset i pet godina koga su optuzili da je stari pokvarenjak jer mu se svidjaju mlade devojke. Odgovorio je da se mlade devojke svidjaju i mladicima, koje niko, zbog toga, ne naziva starim pokvarenjacima.” Oba Markesova djela povezuje tretiranje teme starosti, na originalan,osoben nacin.

Citanje za vrijeme turnira opusta, snizava napetost, volim da zalutam u lavirinte apstraktnog. Na slobodan dan uoci poslednjeg kola i Markes je u drugom planu, sve prolazi u znaku priprema za mec sa Kanadom. Saznanje da je Kanada protivnik, ispunilo nas je optimizmom, pobjeda  nas vodi medju prvih 30, sto bi bilo sjajno. Nastojim da pronadjem ogranak koji da sada nisam primjenjivao,u varijanti  koja ce i nastati u partiji. Pocetkom veceri skup obje nase selekcije u slasticarni “Palas,” jer Lidija Blagojevic slavi rodjendan. Moj protivnik Roussel Roozmon, odigrao je olimpijadu u odlicnoj formi, ali pocinje trositi vrijeme, igram brzo jer mi je pozicija poznata. Crni nije precizan u 14. potezu, mala ali trajna prednost bijelog. Igrati 33.c5 bilo bi logicno, prednost bi se transformisala, lovacki par razmahao, ali mi je privlacnija izgledala ideja vezana za 35.Ld8. Nakon 33.Lc7-Tc8  34.Ta7-Se8,

cinilo se da dobija 35.Ld8, ali nakon 35..Ld8  36.Tf7 crni jedinim potezom, koji nisam na vrijeme uocio 36..Tc5 uplovljava u sigurnu luku. Odustajuci od 35.Ld8, mirim se sa cinjenicom da je remi na pomolu. Bluvsthein i Djukic ulaze u zestok okrsaj, bijeli u 18. potezu zrtvuje damu za topa,skakaca i piona. Djukic je analizirao tu poziciju, ocijenjujuci je zadovoljavajucom, ali pokazalo se da su bijele figure aktivne i dobro koordinisane, sto je dovelo do poraza nase celne table. Kod Dragise u sredisnjici nastaje zanimljiva tema lovacki par protiv dva skakaca uz prisustvo svih teskih figura. U partiji Kalezic-Samsonkin nastaje ostra pozicija, Blazo potvrdjuje odlicnu formu tokom cijelog takmicenja, jer je naknadna analiza pokazala da je od 20.poteza do kraja igrao uvijek najace poteze! Dragisa prelazi u remiznu damsku zavrsnicu, kod mene postaje jasno da sam 33.potezom ispustio kolosalnu sansu na pobjedu, mec zavrsava bez pobjednika.

Izrael i Ukrajina okoncavaju mec sa cetiri remija, Kramnik pobjedjuje Sirova ali Svidler neocekivano gubi od Salgada Lopeza, Rusija:Spanija 2:2. Holandija pobjedjuje Srbiju 3:1, Bugarska Bosnu i Hercegovinu 2,5:1,5, Predojevic zbog bolesti gubi kontumacijom na drugoj tabli. Olimpijski pobjednik je Ukrajina sa 19 bodova, ispred Rusije [18] i Izraela [17], a kod zena blistava pobjeda Rusije sa maksimalnih 22 boda ispred Kine [18] i Gruzije 16 bodova. Najbolji pojedinac muske olimpijade bio je Ivancuk, sjajno igrali: Aronjan, Sutovski, Karjakin, Efimenko, Ivan Sokolov, V.Tetetev itd. Slabija igra Magnusa Karlsena i Veselina Topalova objasnjava se i intenzivnim ucescem u predizbornim kampanjama.

Iljumzinov ponovo pobjedjuje na izborima za predsjednika FIDE, Silvio Danailov postaje predsjednik ECU, Vladimir Sakotic izvrsni direktor, a Sava Stoisavljevic generalni sekretar. Sava Stoisavljevic, ”sarajevske gore list,” jedina je zena i najmladji arbitar u istoriji olimpijada. Norveski grad Troms pobijedio je crnomorski dragulj, bugarsku Albenu u trci za domacina olimpijade 2014.godine. Miroslav Kopanja izabran je za predsjednika svjetske zone 1.5 umjesto dosadasnjeg, dugogodisnjeg predsjednika g. Oganasiana iz Jermenije. Nasa zenska reprezentacija osvojila je 58. mjesto, a muska 42. Bili smo 56. po pocetnom rejtingu,plasirali se 14 mjesta iznad, djelovali ozbiljno, homogeno, respektibilno. Ne postoji ni jedan racionalan argument kojim bi se mogao osporiti  znacajan uspjeh. Po opstem misljenju, bila je ovo najbolje organizovana olimpijada nakon Dubaia 1986.godine.
11. nastavak: Moskva, ona poetska

Moskva, ona poetska


“Sanjaru i tom sto ceka zoru
Moskva je draza i od sveta.
On je kod kuce, na praizvoru
Svega, cime ce vek da cveta. ”

Boris Pasternak  “Proljece”
Zavjesa je spustena, tenzije splasnule, setamo oko kompleksa “Na sedam brezuljaka.” Selektor Popadic zeli da odrzimo sastanak uz analizu nastupa, vracamo se u sobu. Govori razlozno, tolerantno, znalacki, kao da je analizu mjesecima pripremao. Ustajemo u 3 nocu, snijega vise nema, na aerodromu cekamo carter let za Moskvu. Dolazi slavni velemajstor iz bivseg Sovjetskog Saveza, tetura, kolegice iz francuske reprezentacije ga pridrzavaju, svog se poroka tesko oslobadja. ”Moskva sa tornjevima drevnim i ulicama belim, metroom koji juri. Moskva se rekom koja peva, sa pesmom koja igra i igrom koja pali krv.”

Prepjev cuvenog hita Zilbert Bekoa [Gilbert Bacaud] ”Nathalie,” popularnog sredinom sezdesetih, docarava uzbudjenje i velika ocekivanja u dodiru sa drevnim gradom.

Ali te, 1994. godine, kad smo igrali olimpijadu u hotelu “Cosmos, ”Moskva nam je okrenula manje dopadljivo lice. Bili smo zatocenici hotela, kriminal koji je bio na vrhuncu, uzimao je svoj danak. Generalni sekretar sahovskog saveza Makedonije, Lazo Jancev, dva puta je napadnut i opljackan, kao i Enio Arlandi, reprezentativac Italije, jedan portugalski reprezentativac i  mnogi drugi. Ljubojevic je govorio da se osjeca kao zatvorenik. Iz hotela smo izasli samo zbog prijema kod ambasadora SR Jugoslavije, Danila Z Markovica. Neprijatno iznenadjenje cekalo nas je uoci povratka u hotel, jer je autobus kojim smo dosli, morao prevoziti nase radnike. Poneko se vratio kolima ambasade, zajedno sa B. Damljanovicem, P. Popovicem, I. Miladinovicem krenuo sam prema metrou. “Cekala nas je Moskva u mraku, sto se u samo srebro preli. Napustajuci svetlost dvojaku, mi smo se iz metroa peli” [Boris Pasternak]. Bas u tih 400 metara od stanice do hotela desavali su se nemili dogadjaji koje sam pomenuo. Pomalo je provejavao snijeg, sto smo iskoristili da krenemo u furiozan sprint, obarajuci vlastite rekorde na srednjim prugama!? Strah niko nije zelio priznati ni samom sebi, a kamoli drugom, sve je to zbog snijega. Moskva nasih dana suocena je sa izazovima i eskalacijom terorizma. Gospodja Ratka Pavlovic, nekad novinarka na televiziji Crne Gore, a sad savjetnica u nasoj ambasadi ljubazno nas docekuje na aerodromu Domodedovo. Nas ambasador prof. dr Slobodan Backovic, pozelio nam je uspjesan nastup, u dolasku, a gospodja Ratka pomaze da se udobno smjestimo u obliznjem hotelu “Domodedovo.” Odlazimo na odlican dorucak, izbor je raskosniji nego u Sibiru, ali ponovo biram sutlijas i palacinke s medom. Ulazim u prostranu sobu, htio bih da upijem sto vise utisaka sa glavom naslonjenom na prozorsko okno, kao nekad Majakovski.” Vi mislite, bunca malarija? To je bilo, bilo u Odesi. Doci cu u cetiri, rekla je Marija…I ja sam, ogroman, na prozoru savijen, rastapam staklo celom od celika. Da li je to ljubav ili nije? I kakva je-mala ili velika? [Vladimir Majakovski “Oblak u pantalonama].“Slucaj nas je sastavio sutradan pod perdom grcke kafane. Veliki zuti bulevar lezao je kao prostac izmedju Puskina i Nikitske. . . Spazio sam Majakovskog izdaleka i pokazao ga Loksu. Usli smo, pozdravili se s njim i zapodeli razgovor. Malo kasnije on predlozi da nesto procita. Zelenele su se topole. Suvo su se sivele lipe. Pospani psi, kojima su dozlogrdile buve, skakali su n a sve cetiri noge odjednom, i, pozvavsi nebo za svedoka svoje moralne nemoci protiv grube sile, legali na pesak u stanju ljutite sanjivosti. Bila je to onda tek izasla tragedija “Vladimir Majakovski”. Slusao sam sav van sebe, svim svojim uzdrhtalim srcem, pritajivsi dah. Nista slicno ranije nisam cuo”. [Boris Pasternak “Zastitna Povelja”].

U trecem dijelu svoje znamenite knjige, docaravajuci godine odusevljenja Majakovskim, Pasternak je pisao: ”A kada su od mene trazili da pricam nesto o sebi, govorio sam o Majakovskom. U tome nije bilo greske. Ja sam ga obozavao. Olicavao sam u njemu svoj duhovni horizont”. Savladan pospanoscu, lezem u krevet, imamo tri sata do izlaska iz hotela. U blazenom stanju izmedju jave i sna, misli mi lutaju daleko. Bilo je vrijeme kad smo u Moskvu dolazili puni ceznje i zanosa, ”kad je ljubav cvala i tekle suze”. ”Postoje ti zvuci sto plamte, od oholog sveta skriveni. Al oni se vecito pamte: Ko zivot su s dusom sliveni; U njima sni minuli stoje, ko grob sto sve zanavek prima; Razume ih jedino dvoje, i dvoje zadrhti pred njima”! [Mihail Ljermontov “Tebi”]. Kratak zanos, ali misli vec bjeze, davne slike izcezavaju, samo jos ponekad sjetim se  pjesme ‘Kerbera”: ”Mirisu aprilske noci, na tvoja nedra medena”. Tonem u san, sve ponire, nestaje.

U podne napustamo hotel, avion za Podgoricu polece za 3 sata. Htio bih kupiti votku za uspomenu, posto ne mogu da se odlucim oko izbora, odustajem. I cetvrti let na nasem putovanju, bez turbulencija, miran.” Stepa pukla u beskraj pod koprenom uzarenog vazduha, a u daljini,  pod jednom topolom, bijeli se seljacka kucica… Dugo posmatranje beskrajne stepe, slatko-bolni ritam stihova u dusi, miris medenjaka s metvicom”[Ivan Bunjin “Selo”]. Mozda ce ove idilicne slike iz Bunjinove poeme postati dio nasih uspomena, kad sledeci put posjetimo Rusiju. Na Podgorickom aerodromu dugo stojimo, bez namjere da se razidjemo. Bilo nam je lijepo, zamimljivo, neobicno.
“Ruzin cvet se tiho poljem toci
Srce sanja kraj dalek i mio”

Sergej Jesenjin

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s