Turneja na kraju ljeta

Piše: Velemajstor Milan Draško

1. nastavak: Šarm italijanskih turnira

Krajem avgusta krenuo sam na turneju koja je obuhvatala  turnire u Mesini i Amantei, na jugu Italije i turnir u slovenackom gradu Sentjuru. U Mesini, poznatoj luci na Siciliji, osim 4 pozvana velemajstora, nije bilo igraca znacajnijeg formata. Pobijedio je ruski velemajstor Vladimir Episin, sa impozantnim skorom, 8 iz 9, koliko je imao i drugoplasirani Feliks Levin, velemajstor iz ukrajinskog grada Lavova, vec duze vrijeme nastanjen u Njemackoj. Sa sedam bodova, zauzeo sam 3. poziciju, 4. je ruski velemajstor Igor Naumkin, vec dvije decenije prisutan u italijanskim sahovskim arenama, sa 6 poena. Naumkin je zablistao na cuvenom GMA openu, odigranom u beogradskom hotelu “Jugoslavija”, davne 1988. Podijelio je 1-6. mjesto sa velemajstorima: Hulakom, Pigusovom, Mihailom Gurevicem, Psahisom i Polugajevskim, osvojivsi 7 poena iz 9 partija. U tadasnjem SSSR-u, postojala je obaveza sovjetskih sahista da znacajan dio nagrade prepustaju Sport komitetu. Vracajuci se u Moskvu, donio je za ta vremena, nezamislivu odluku, da odbije predati novac! Kazna koja mu je tada izrecena, nije dosljedno sprovedena zbog politickih turbulencija koje su promijenile tok istorije. Pobjedivao je na sampionatima Moskve, u izuzetno jakoj konkurenciji, ali nije dosegao  nagovjestene visine. Kasnije je prioret  dao gurmanskim afinitetima, mada je prosle godine pobijedio na nekoliko italijanskih opena. Kad je prinudjen da se bori, pokazuje jos uvijek zavidnu sahovsku snagu. Na turniru u Mesini ucestvavala su 22 igraca, a igrali smo u turistickom naselju “Oasi”, na obali Tirenskog mora.

Bilo je uzivanje plivati u bistroj, azurno plavoj vodi, punoj joda, zajedno sa mnostvom ribica. Boravili smo u odlicnom hotelu “Viola”, 7 km od turnirske sale, na partije odlazili kombijem. Zena koja nas je vozila, sasvim neocekivano, jurila je preko 90 km na sat, na uskom putu, gdje je ogranicenje bilo 40, sto je stvaralo izlisnu napetost. Ipak, boravak na Siciliji, ostace u veoma prijatnoj uspomeni. Dan poslije zavrsetka Mesine, pocinjao je tradicionalni turnir u kalabrijskom  gradicu Amantea u provinciji Kosensa. Trajektom na liniji Mesina-Vila San Djovani koji  putuje tridesetak minuta, selimo se sa Sicilije u Kalabriju. U hotelskom kompleksu “La Principesa”, koji je takodje smjesten uz Tirensko more, nastupilo je 36 igraca.

Pobijedio je ponovo VM Episin, sa 7 poena iz 9 partija, ispred Italijanskog IM Dvirnija, koji je sakupio 6, 5 poena. Na diobi 3-9. mjesta su VM Levin, IM Kolutis, VM Janev, Drasko, IM Spirin, VM Mirzoev, IM Milcev sa 6 poena itd. Pobjednik oba turnira Vladimir Episin, dokazao je visoku klasu. Jos u januaru 1994. godine imao je rejting 2675, dugo radio u stabu bivseg prvaka svijeta Anatolija Karpova, medjutim igrajuci neprestano turnire, postepeno je gubio energiju, samo ponekad podsjeti  na slavne dane. Kod njega se smjenjuju faze izrazite zatvorenosti, kad je nepristupacan za razgovor i ekstremne pricljivosti. U velikom holu, hotela “La Principesa”, koristili smo svako vece internet vezu, pricajuci na Skyp-u.  Episina to nije sprecavalo, da neprestano razgovara sa mnom i Feliksom Levinom, mada je Feliks imao slusalice i razgovarao sa svojom suprugom u Njemackoj! Dijelio sam prostranu sobu sa Levinom, svakodnevno smo analizirali  partije sa Svjetskog kupa, igranog u Hanti-Mansijsku. Levin je sedam godina bio trener i sekundant slavnog sugradjanina iz Lavova, Vasilija Ivancuka, jos strepi nad njegovim partijama. Sjedili smo u basti hotela, ispod stare masline, netremice gledajuci partiju Ivancuk-Radjabov, po ubrzanom tempu. Ivancuk povlaci 31. e4, bez razmisljanja, cudimo se i priznajemo da to nikad ne bi odigrali, jer je potez suvise obavezujuci. Medjutim, kombinovanjem taktickih i strateskih motiva, Ivancuk pobjedjuje odlucujucu partiju. Uoci kasnijeg meca Ponomariov-Ivancuk, Feliks je pesimista, kad su u pitanju izgledi nekadasnjeg ucenika i prica mi zanimljiv, dogadjaj. Dugo putovanje vozom, na sahovski festival u Ukrajini, glavni akteri price su jedanaestogodisnji Ruslan Ponomariov, Ivancuk i velemajstor Vladimir Malanjuk, tada trener mladih sahista. Cetrnaest godina stariji Ivancuk nesto je prilicno osorno, potcjenjivacki rekao mladom Ponomariovu, koji se zacrvenio i izisao iz kupea. Malanjuk je tada rekao Ivancuku: “Nije ti ovo trebalo, ovaj djecak ce te kasnije pobjedjivati, kad ti bude najvaznije”. Ivancuk, kome nije ni svojstveno takvo ponasanje, u kasnijim partijama sa Ponomariovom, cesto je pokazivao pretjeranu nesigurnost. Prije njihovog meca u ciklusu za prvaka svijeta, u januaru 2002. Ivancuk je htio telefonirati Malanjuku, da bi mu skinuo neku vrstu kletve, ali Malanjuk je lezao tesko bolestan, kontakt nije mogao biti uspostavljen. Ivancuk je izgubio 4,5:2,5. Medjutim, ovog septembra uspio se revansirati, pobjedivsi 2,5:1,5.

U trenucima predaha, izlazim na veliki balkon, i citam “Pjesme u prozi” Ivana Turgenjeva, napisane pri kraju njegovog zivota. Poeticnost, mekoca, zrace iz njegovih recenica: “Ne zaboravi me. . . ali i ne sjecaj me se usred svakodnevnih briga, zadovoljstava i potreba. . . Necu da smetam tvom zivotu, necu da ometam njegov mirni tok. Ali u trenucima usamljenosti, kada te obuzme ona stidljiva i bezrazlozna tuga, tako poznata dobrim dusama, uzmi jednu od nasih omiljenih knjiga i pronadji u njoj one stranice, one retke, one rijeci, od kojih su nam-sjecas se?-zajednicki navirale slatke i bezglasne suze”… [“Kad mene ne bude”-Ivan Turgenjev]

Put do Slovenije vodio me preko Trsta. Nocni voz  Bari-Trst, dvanaest sati putovanja, velika guzva i krhki, ali okrepljujuci san. U Veneciji Mestre, znacajnoj raskrsnici puteva, voz se prilicno ispraznio.  Venecija Mestre, sa 170000 stanovnika, najveci je grad u Italiji koji nema status autonomne oblasti, vec je dio Venecije. Onih deset minuta, putovanja preko mosta “Slobode”, do stanice Venecija Santa Lucia,  praznik su za oci, posebno kad  sunce ide prema zapadu, prije svoga  zalaska. Sa obje strane nepregledno  more, barke, brodovi i  udaljeni otoci, a zatim nas ceka “nesto zlatno, pobedno i carobno. Ta sunce je krunisalo Veneciju-a ne samo more.” [Stanislav Vinaver-“Konacna Venecija”]. Imao sam zadovoljstvo da dozivim ovakve prizore i cak da pobjedim na openu u Veneciji 2008. godine. “Ako bi zivot bio samo prizor, praznik cula, onda bi se njegovo vrhovno ispunjenje zvalo Venecija” [Dusan Matic-“Venecija jedne veceri”]. Medjutim, na  novu posjetu carobnom gradu sacekacu drugu priliku, put me od Mestre vodi  na suprotnu stranu, prema Trstu. Ubrzo nakon stanice San Dona di Pieve, stizemo u Portogruaro-Kaorle. Generacije jugoslavenskih sahista, stizale su u Portogruaro, a zatim autobusom do malog, zivopisnog, gradica na jadranskoj obali, Kaorlea, gdje je igran tradicionalni otvoreni turnir. U julu 1991. godine zauzeo sam 2. mjesto iza holandskog velemajstora Van Velija. Mada se igralo u skolskim ucionicama, ucesnici  u pravilu sami snosili troskove, obozavali smo Kaorle. Svaki dan bi plivali i igrali kratke utakmice malog fudbala na velikoj pjescanoj plazi. Tih sam godina volio zonglirati, poigravati se loptom.  Pepao bih loptu, oslonjen na laktove, u gotovo lezecem polozaju, pod budnim pogledima  VM Nenada Sulave i IM Branka Filipovica. Lopta je dugo ostajala u vazduhu, sto je izazivalo sirok, zadovoljan osmijeh na licima mojih prijatelja. Jednom sam pepnuo 223 puta, a to je vec privuklo paznju italijanskih turista. Daleko, bezazleno vrijeme, sitnih radosti i bezbriznog zivota! Zatim stizemo u Cervinjano, pa u Monfalkone, odakle se vidi more i brodovi u trscanskoj luci. Ovim putem nisam prolazio od onog ljeta 1991. kada je, pred nasim ocima, umirala Jugoslavija.  Na autobuskoj stanici u Trstu pijem kapucino, cekajuci autobus za Koper.

2. nastavak: Povratak na mjesto uspjeha

Vozim se cetrdeset minuta, novi susret sa Slovenijom, nakon opena u Bledu, prije 4 godine. U Sloveniji sam postizao dobre rezultate, postao pionirski prvak Jugoslavije, ispred Veljka Vujacica i Tome Paunovica, u Vrhnici 1977. Dvije godine kasnije pobijedio Rada Bumbara, 2,5:1,5, u mecu koji je odlucivao o nasem predstavniku na kadetskom sampionatu svijeta, te godine. Da nisam vidio Bled, ostao bih zauvijek osiromasen! Pruzila mi se prilika da odigram otvoreni turnir u februaru 2008. godine, u sali hotela “Golf”, iz koje smo kroz staklenu stranu dvorane, posmatrali jezero. Soba u hotelu “Jadran” bila je okrenuta prema jezeru i starom gradu na brezuljku. Setnje oko jezera, duboki mir, doprinijeli su dobroj formi,  diobi 2-5. mjesta. Ljudi koje susrecem u Kopru,  nasmijani su, opusteni, ocito zadovoljni zivotom. Preko Ljubljane i Celja, stizem u Sentjur, gradic sa 18500 stanovnika, u istocnom dijelu Slovenije. Na tradicionalnom “Memorijalu Josipa Ipavca” odigranom u hotelu “Zonta” nastupilo je 56 igraca. Organizator, sudija, kompjuterski administrator, sve u jednoj licnosti. Marjan Drobne, medjunarodni sudija FIDE, majstorski kandidat, cest gost nasih sahovskih turnira, sa izuzetnom energijom, vodio je glavni i omladinski turnir. Stigao je jednog prijepodneva i da mi pokaze zivopisnu okolinu Sentjura. Rogaska Slatina, gdje je u toku Kup evropskih sampiona, poznata je po zdravstvenom turizmu. Obisli smo raskosnu Kristalnu dvoranu  u “Grand” hotelu, u kojoj je 1929. godine, odigran 1. medjunarodni sahovski turnir na nasim prostorima. Pobijedio je Akiba Rubinstajn ispred Sala Flora. Opet je dvorana popriste nastupa  najboljih svjetskih velemajstora. Stoljetni parkovi, u blizini i duboki mir, idealno mjesto za odmor. Zatim smo krenuli uz rijeku Sutlu, uz samu granicu sa Hrvatskom, prema opstini Podcetrtek. Raskosnom ljepotom odusevljava Minoritski samostan u Olimpju, stari dvorac koji je pretvoren u samostan, a tu je i jedna od najstarijih apoteka u Evropi. Sasvim blizu samostana, na jednom uzvisenju,  nalazi se poznato etno selo “Jelenov greben.” Petsto jelena, a mnoge smo vidjeli, krasi ovu atrakciju seoskog turizma. Ova vrsta turizma, veoma je popularna u Sloveniji.  Zeleni brezuljci, kuce i apartmani, sa terasama ukrasenim cvijecem, idilicna slika sela.

U povratku obilazimo Slivnisko jezero, u obliku slova S. Duzine 5 km i sirine pola km, nastalo je 1976. godine. Nakon devet borbenih kola, uz evidentnu cinjenicu da slovenacki igraci igraju bolje u odnosu na svoj rejting, uspio sam prvi stici na cilj sa 7, 5 poena. IM Robert Loncar sakupio je isti broj poena, ali je imao slabiji buholc. IM Mestrovic i Mk Kersic, podijelili su 3-4, mjesto sa 6,5 poena itd. Analiziracu kratku partiju protiv tridesetogodisnjeg  Dusana Vukmirovica, [2085]iz Modrice, koji od 2007. godine zivi u Sloveniji.

Drasko-Vukmirovic  1:0, Cigorinova odbrana
1. Sf3-d5 2. g3-Lf5 3. Lg2-Sc6 4. d4-Dd7 [Crni zeli promijeniti bjelopoljce, rokirati  na veliku stranu i eventualno napasti na kraljevoj strani. ]. 5. c4 [potrebno je da bijeli energicno reaguje, veoma brzo dolazi do konfrontacije u centru]. 5… dc4 [suvise riskantno, solidnije je 5. . e6. ] 6. d5 [Moguce je i  6. Sc3, ali je d5 dosljenije. ] 6… Sb4 [Zanimljivo je 6. . Lb1, a najcesce se igralo 6. . 0-0-0 7. Sc3-Sb4 8. Se5-De8 9. e4 e6 10. a3-ed5 11. ab4 U partiji Pigusov-Berenji, Budimpesta 89. slijedilo je 11. . De5 12. Ta7-Se7 13. Lf4-De6 14. 0-0-Lg4 15. ed5 1;0; Skembris je u partiji protiv Sibilia u Rimu 83.  Pokusao 11. . de4 12. Da4-De5 13. Da7 i bijeli je dobio u 30. potezu. Najbolja prakticna sansa je zrtva figure 10. . Sd5, umjesto 10. . ed5].  7. Se5-Lc2 [Nakon duzeg razmisljanja, crni je odigrao potez koji uopste nisam razmatrao, ali nakon 7. . Dd6, 6. . Db5 ili 6. . Sc2 bijeli je nesumljivo znatno bolji. ]

8. Sd7 [Prednosti je vodilo 8. Dd2 i 8. Dd4, ali sam odlucio pojednostaviti poziciju zadrzavajuci znacajnu prednost. ] 8… Ld1 9. Kd1-Kd7 10. a3-Sa6 11. Sd2-Td8 [i nakon 11. . c3 12. bc3 prednost je nesumnjiva, vjerovatno je za crnog najbolje 11. . g6].  12. Sc4-e6 [ponovo je bolje 12. . g6] 13. Kc2 [Sad vec prijeti 14. de6 i crni gubi material. Crnom je vec tesko dati dobar savjet]13… Kc8 [time relativizuje prijetnju 14. de6, ali ovo sto slijedi odmah zavrsava partiju. ] 14. Se5 crni predaje.

 

Mariborski IM Miran Zupe, posjetio je turnir i rekao kakav je savjet dao svom prijatelju Vukmirovici prije nase partije. “Ako igras mirno i poziciono, sigurno ces izgubiti, jos ces se i namuciti, pokusaj ga iznenaditi u otvaranju”.  Vukmirovic je nakon poraza dobio 4 naredne partije, sa 6 iz 9 postigao lijep uspjeh.
Ponovo je aktuelna serija partija bez poraza, poslijednji sam dozivio protiv italijanskog reprezentativca VM Godene 13. februara ove godine u Centu, blizu Bolonje. Izazov je da se prevazidje sopstveni rekord od 84 partije bez poraza iz 2007. godine, a posebno da se pokusa prevazici  nezvanicni svjetski record bivseg svjetskog prvaka Mihaila Talja [a ne VM Mise Papa, kako je ranije objavljeno], koji je sedamdesetih godina, odigrao 93 partije u nizu, bez poraza.
Putujem, igram, posmatram, biljezim, otimam od zaborava, radoznalost i zadovoljstvo, zasjenjuju zamor i zasicenost.  Do kada ce trajati car putovanja?Daleko i nestvarno jos uvijek izgledaju stihovi Crnjanskog:
“Lutam jos vitak, sa sapatom strasnim
I otresam clanke, smehom prelivene,
ali polako, tragom svojim,  slutim,
tisina ce stici kad sve ovo svene,
i mene, i mene”

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s